WELCOME TO MY BLOG
”Ona se, slučajno, udala 18. maja 1980. Da se udala za mene verovatno bih,
kao pravi muž,ponekad i zaboravio taj datum. Ovako, zapamtio sam ga zauvek..."
- Balašević
CREDITS
Made:~honeeybee Visits:721
11:11 pm
09.06.2018.

"Ništa im ne zamjeram, pa ni to što mi nisu uspjeli ostaviti čak ni uspomene."

Naslov je Mešin citat iz "Tvrđave", a to je prva njegova knjiga koju sam pročitala. Mada, nije u tome stvar, imam inspiraciju da pišem i danas, pa sam se uhvatila računara da otkucam ovo. Nekidan sam polagala pismeni dio maturskog iz srpskog. I sad, tri ponuđene teme, treća od njih govori oljudima i njihovim maskama. Bez imalo oklijevanja uhvatila sam se nje. Za svojih 18.godina, ko bi rekao da će me ljudi toliko mnogo povrijediti u životu. Kroz osnovnu, srednju, kroz ljubavne veze i prijateljstva. Više nisam ni sigurna imam li ikog iskrenog pored sebe. Ponekad se zapitam šta sam to toliko loše napravila, da mi se sve vraća na taj način. Od ljudi ne tražim apsolutno ništa, sem da budu iskreni sa mnom. I kao da tražim previše, svi nekako posrnu tu. Da krenem od najbolje drugarice iz srednje. Super djevojka, inteligentna zaista, ali ima problem. Voli da je sve po njenom, ona je bolja od svih. Ne kažem, djevojka je zaista super, ali ona želi maniplisati mojim životom. S kim se družim, šta i kako, želi da joj polažem račune. Svakog drugog s kim se družim redovno pljuje, bez obzira koliko sam dobra s tim osobama i koliko sam je upozoravala na to. Jednostavno, dovede me u situaciju da koliko god to ne želim, moram se distancirati od nje, jer njeno ludilo prelazi granicu. Žao mi je samo što sam joj uporno pokušavala objasniti da to ne radi, i što se jedno prijateljstvo(s moje strane iskreno), moralo završiti tako brzo. Nije nešto na šta nisam navikla, ali smatram da smo mogle mnogo duže i bolje to. Nakon nje, na red dolazi moj već odavno bivši momak. Prva ljubav i osoba koju sam pa gotovo sigurno mogu reći voljela više od sebe. Zaista jesam. Ali znate kako to ide, uvijek jedno voli više. To jedno sam ovaj put bila JA. I ne žalim zbog toga. Žalim samo što sam sebi dozvolila da me neko ponižava na takav način i pravi budalu od mene. Žao mi je što sam mu slijepo vjerovala i kada sam bila svjesna da me lagao. Još uvijek ja nisam rasčistila sa svojim osjećanjima prema njemu, i daleko od tog da me ne dotiče, ali da sam povrijeđena i užasnuta svim tim, zaista jesam. Ponekad tako uhvatim sebe kako razmišljam,'Pobogu, ko je osoba s kojom sam ja bila u vezi?' Toliko mi je stran, toliko nepoznat, kao da se nikada nismo ni poznavali, kao da nismo provodili dane zajedno. Druga osoba, ne ona s kojom sam bila. Ili sam bar mislila da jesam. Možda je sve to plod moje mašte, možda sam ga ja previše idealizovala, žmireći pred onim ko je on i kakav je. Ili je on samo dobar glumac, koji odlično igra svoju ulogu. Ne znam, zaista ne. Ponekad mislim da sam i ja toliko loša, da mi se to sve dešava jer i možda ja povrijeđujem ljude. Ne radim to svjesno, i s moje tačke stvarno se trudim da do toga ne dođe, ali možda je tako i sa njima. Možda nisu svjesni toga, ili ih samo nije briga. Kako god, zašto ovaj naslov, pojma nemam. Znam o čemu je riječ u ovom citatu, ali mi je bio previše lijep da ga ne stavim, i previše me podsjetio na temu o kojoj sam pisala, da sam to morala podijeliti. Eto, odoh sad, trebala bih učiti i naravno da ću to odugovlačiti, ali stvarno mislim da je vrijeme da se aktiviram. Na neki način mi pisanje pomaže da se 'rasteretim' i da se prihvatim onoga što zaista moram da radim. Tako da, ako se desi još koji post danas(što je vrlo moguće), nemojte zamjeriti, to je samo znak da su mi misli zbrkane, i da se negdje moram 'iskaliti'. See ya